preskoči na sadržaj

Srednja škola Biograd na Moru

 > O školi
O školi

 

O BIOGRADU

Moto: „Kultura koja je ukorijenjena u čovjeku i kojoj se on dokazuje, bila je motivirajuća pri nastajanju ove monografije“

Božo Došen

Početkom IX. stoljeća Biograd su osnovali Hrvati, a bio je smješten na omanjem poluotoku. Biograd se prvi put spominje kao hrvatski grad 950. godine. Naime, sredinom X. stoljeća, za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, bizantski car i putopisac Konstantin VII. Porfirogenet „De administrando imperio“, prvi od stranih pisaca koji opisuje naše gradov naziva Biograd (ὴτὁβελἐγραδον) i ubraja ga među devet naseljenih gradova u krštenoj Hrvatskoj. Gradove, koje Porfirogenet spominje i naziva kastrum su: Kotor, Dubrovnik, Split, Skradin, Biograd, Nin, Krk, Osor i Rab. Imao je pravo Biograd kao kastrum, a kasnije kao civita i urbs, imati svog biskupa, što je i ostvareno u prvoj polovici IX. stoljeća kako tvrdi profesor Stjepan Antoljak. Prvi biogradski biskup je bio Prestancije 950. godine. Od kraja X. pa sve do sredine XI. stoljeća, malo se zna o povijesti Biograda. Grad pada u ruke Mlečana 1000. godine. Mletački dužd Orseolo ga zauzima, a narod mu polaže prisegu.

Za Krešimira III. oko 1018. godine Biograd je sjedište Sidraške županije koja se prostirala od Bibinja do rijeke Krke. Središte ove županije je bio do 1102. godine, dakle oko 150 godina. Svoj procvat doživljava za hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.). 1059. godine Biograd postaje kraljevskim gradom. U to vrijeme je predstavljao glavni izlaz hrvatske države na more, na Jadran s južnim dijelom otoka Pašmana. Godine 1060. Petar Krešimir, kralj Hrvata i Dalmacije, u Biogradu (in civitate Belgrado), izdaje darovnicu muškom benediktinskom samostanu Sv. Ivana Krstitelja koji je on osnovao 1059. godine. Deset godina nakon osnivanja muškog samostana Petra Krešimir koji je izuzetno zadužio Biograd osniva 1069. godine ženski benediktinski samostan Sv. Tome. Jedan i drugi samostan je obdarivao darovnicama. U samostanu su se monarsi služili i latinicom i glagoljicom, iako je samostan Sv. Ivana bio glagoljaški. Izvjesno je da su monarsi bili prepisivači u svom samostanu. Sam biskup Prestancije je bio prepisivač – skriptor. U samostanu Sv. Ivana Evangelista brižno su se čuvale darovnice hrvatskih vladara. Njih su sastavili skriptori. Prvi biogradski biskup bio je skriptor. U samostanu Sv. Ivana se čuvala 58 isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara iz XI. stoljeća. Isprave su sačuvane u prijepisu na pergameni iz druge polovice XIV. stoljeća u tzv. „Libellus-u Policorion-u“. U gradu se 1102. godine poslije gubitka hrvatske državnosti za kralja Hrvatske i Dalmacije kruni ugarski kralj Koloman.

Grad je imao svoje bedeme, o čemu govore povelje iz druge polovice XI. stoljeća. Bedeme su 1125. godine sravnili sa zemljom Mlečani, koje je predvodio dužd Dominik Michelli. Poslije ovog rušenja grad se nikada nije obnovio, a niti je približno imao nekadašnji sjaj. Očito je da su se za ovaj monaški centar s dva benediktinska samostana, od kojih je samostan Sv. Ivana bio među najuglednijima u Hrvatskoj, otimali Mlečani, a jedno vrijeme su ga držali i Normani. Biograd, smješten u trokutu između ilirskog Jadera, rimske Aserije i Krešimirova Šibenika, bio je prijestolni, kraljevski, krunidbeni i biskupijski centar. Nakon rušenja 1125. godine stanovništvo sa svojim biskupom napušta grad i seli u Skradin, odnosno Šibenik i na oto Pašman. Benediktinci Sv. Ivana sele na Rogovo, a zatim na Ćokovac u Tkon na otok Pašman. Tome potražiše sklonište u Bubnjanima, a zatim u Zadru. Biogradska biskupija poslije toga nije nikad obnovljena.

Biograd je, inače, pripadao Zadarskoj biskupiji, koja se spominje već u IV. stoljeću. Osnivanjem Ninske biskupije u IX. stoljeću, Biograd dolazi pod njenu jurisdikciju. Kako je 928. godine ukinuta Ninska biskupija, osniva se Skradinska biskupija i Biograd potpada pod njenu jurisdikciju. Postoji i mogućnost da je nakon ukidanja Ninske biskupije, Biograd bio izabran za biskupsko sjedište, jer se Skradin kao biskupsko sijelo spominje 1160. godine. Starokršćanske bazilika iz V. odnosno VI. stoljeća, čije je temelje otkopao don Luka Jelić 1902. godine, nalazila se na položaju Glavice, istočno od sadašnje župne crkve Sv. Stošije, koja je podignuta 1761. godine. Ova trobrodna, troapsidalna bazilika je bila biskupska katedrala biogradskog biskupa Prestancija 950. godine.

Biogradski bedemi su nakon rušenja 1125. godine bili znatno obnovljeni. Mlečani su opasali grad zidovima 1573. i 1574. godine. Ovi zidovi su porušeni 1646. godine najprije dijelom od Turaka, a zatim ih ruše sami građani da Biograd ne padne u turske ruke. Naime, te godine je grad bio izgorio u požaru. Turci su bili na samim vratima grada u povijesnoj Vrani, gdje su imali svoje džamije, a u to vrijeme je izgrađen i turski han, to monumentalno zdanje turskog graditeljstva na ovim našim prostorima. Za turskih osvajanja grad je bio važna utvrda na jadranskoj obali opasan zidinama. Zidina grada, kako tvrde povjesničari, bile su ipak dijelom s okruglim kulama sačuvane do konca XIX. stoljeća.

Biograd je 1358. godine u rukama vranskih priora. Spominjemo samo najpoznatijeg vranskog priora Ivana Paližunu, čije se poprsje danas nalazi u Zagrebačkoj katedrali. Biograd, kao i gotovo cijela Dalmacija 1409 godone stramotnom prodajaom Ladislava Anžuinca za 100.000 dukata prodat pod vlast Venecije i ostaje pod njenom vlašću do propasti Serenissime 1797. godine. Iz srednjeg  vijeka, odnosno iz XIV. stojeća datira Regula Sv. Benedikta iz benediktinskog samostana na Ćokovcu, a iz 1454. godine i Vranski  zakonik. Početkom XVI. stoljeća potječe Tkonski zbornik iz sanostana na Ćokovcu, a i XVII. stoljeću se spominje glagoljski skriptorij u ovom samostanu. S biogradskog područja je poznato oko 257 glagoljskih jedinica.

Od pada Mletačke Republike 1797. godine, Biograd je do 1806. godine u sastavu Austrije. Od tada pa do 1814. godine grad je pod vlašću Francuza, osnosno Napoleona. Od 1814. do 1918. godine Biograd je opet pod vlašću Austrije, odnosno Austro-Ugarske. Od tada do 1923. godine je pod vlašću Italije, a zatim u sastavu prve i druge Jugoslavije do 1991. godine.

Rimskim sporazumom 1941. godine kao i cijela Dalmacije, Biograd je pripojen Italiji. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, Biograd su zauzeli Nijemci. Grad je 1. studenoga 1944. godine bio oslobođen od Nijemaca. Od završetka drugog svjetskog rata do početka Domovinskog rata prioritetne grane razvoja u Biogradu bile su: poljoprivreda, turizam i industrija. Nositelj turističke privrede je bilo Hoteslko poduzeće „Ilirija“ s čatiri hotela i novoizgrađenom marinom sa 700 vezova. Nositelj poljoprivredne proizvodnje su Radna organizacija „Vrana“ izBiograda, najveći proizvođač povrća u Hrvatskoj, osnovana prije gotovo dva stojeća, Poljoprivredna zadruga „Nova Zora“ iz Svetog Filipa i Jakova, koja je osnovana 1948. godine, a proizvodnja datira od 1879. godine, te Radna organizacija „Pakoštane“ iz Pakoštana, koja je osnovana kao Poljoprivredna zadruga 1946. godine, a od 1982. godine je transformirana u Radnu organizaciju. Nositelji industrijske proizvodnje su Tvornica mraža „Danilo Štampalija“, koja djeluje u Biogradu od 1962. godine, Radna organizacija „Metaloprerada“ koja datira od 1985. godine i „Predionica“ koja djeluje u sastavu Tekstilne tvornice „Prebold“, koja je osnovana 1981. godine. U zdravstu egzistira na  daleko poznata Ortopedska bolnica osnovana 1933. godine i Dom zdravlja Biograd osnovan 1965. godine. U oblasti kulture nositelji su Narodno sveučilište osnovano 1963. godine i Zavičajni muzaj osnovan 1971. godine, a status samostalne tvrtke je dobio 1973. godine. u oblasti športa tu su: Nogometni klub „Primorac“ osnovan 1919. godine, Vaterpolo klub Biograd osnovan 1951. godine i Rukometni klub i Atletski klub osnovan 1985. godine. Nositelji obrazovanja su Osnovna i Srednja šklola. Školstvo datira iz 1868. godine, kada se osniva muška pučka škola. Nastava se izvodi u privatnim kućama, jer nij ebilo školske zgrade. Nova zgrada pučke škole je izgrađena 1905. godine, a nastava počinje 1906. godine u novoj zgradi. 1946/47. godine nastava se izvodi u novoj zgradi. Škola je sedmogodišnja, a 1951/52. godine škola je osnogodišnja. Prva etapa sadašnje osnovne škole je dovršena 1968. godine, a druga 1977. godine. Početkom Domovinskog rata škola je granatirana i većim dijelom porušena. Škola je obnovljena uz pomoć humanitarne udruge iz Švicarske. Uz školu je 1999. godine otvorena športska dvonara.

1991. godine cijela Hrvatska, a time i grad Biograd su napadnuti od četnika i jugovojske. Goloruki narod organizira obranu cijele domovine, pa tako i Biograda. Od početka Domovinskog rata cijelo biogradsko područje je bilo danonoćno granatirano, jer je bilo na puškometu četnika. Ovaj kraj je bio napadan tijekom cijelog Domovinskog rata, a posebice nakon akcije Maslenica. Grad je prihvatio oko 5000 hrvatskih progranika iz Ravnih Kotara i Bukovice. Znalo se događati da je Biograd tijekom dana s brda Petrim i s brda Križ iznad Bibinja kao i iz ostalih srbočetničkih uporišta bio granatiran stotinama projektila. Bilo je to teško razdoblje za ovaj grad i cijelo područje. Tek 4. kolovoza 1995. godine, za vrijeme akcije „Oluja“ kada je oslobođena gotovo cijela Hrvatska, odahnuo je i ovaj kraj. Najveći problem tijekom ratabila je vodoopskrba, kao i opskrba električnom energijom. Strije nije bilo po nekoliko mjeseci, a ista je situacija bila i s vodom prve dvije godine Domovinskog rata. Nakon akcije „Oluja“ život se postupno normalizira. Prognanici se vraćaju svojim kućama. U oblasti školstva po završetku Domovinskog rata Biograd je dobio športsku dvoranu za potrebe osnovne škole u koju je Ministarstvo prosvjete i športa uložilo 60% sredstava, a grad Biograd 40%, te novi dio Srednje škole koji je financirala Zadarska županija, a opremu je osiguralo Ministarstvo prosvjete i športa. Tijekom rata je riješen i problem vodoopskrbe spajanjem na vodovod Sjeverne Dalmacije i na vodovod Krka.

Po završetku Domovinskog rata gospodarski subjekti u gradu su: Hotelsko poduzeće „Ilirija“ sa svojim hotelima, marinom, bazenom i tenis.centrom, te Tvornica mreža i Dioničko društvo „Vrana“. U gradu su dvije kulturne ustanove Pučko otvoreno učilište s Gradskom knjižnicom i kinom i Zavičajni muzej u kojem se čuvaju matarijalni ostaci kulturne baštine ovog kraja. Od odgojnih ustanova u Biogradu se nalazi Dječji vrtić u kojem su zbrinuta djece predškolskog uzrasta, Osnovna škola s oko 700 učenika i šezdesetak djelatnika i Srednja školas oko 350 učenika i 43 djelatnika. U gradu djeluje Ortopedska bolnica osnovana 1933. godine i Dom zdravlja koji je počeo s radom 1965. godine.

Smješten na vratima Nacionalnog parka „Kornati“, u Biogradu prema popisu stanovništva iz 2001. godine živi 5278 stanovnika. S oko 10000 smještajnih turističkih jedinica, Biograd je tražen turistički centar u čijoj je blizini najveće jezero u Hrvatskoj – Vransko jezero.

Biogradski kraj obiluje brojnim kulturnim spomenicima. Na otoku Pašmanu u mjestu Tkonu je Benediktinski samostan na brdu Ćokovac koji datira iz 1125. godine, te Franjevački samostan Sv. Duje u Kraju, koji je sagrađen 1392. godine. Benediktinski samostan na Ćokovcu je imao svoj skriptorij, a bio je i sijelo glagoljske pismenosti, dok se u Franjevačkom samostanu u Kraju čuva vrijedna riznica i bogata knjižnica, a dobro je očuvan i klaustar.

U povijesnoj Vrani iz koje se ilirski Jader opskrbljivao pitkom vodom stoljećima prkosi starohrvatskih grad. Samostan Sv. Grgura U Vrani je hrvatski hralj Dmitar Zvonimir darovao papi Grguru VII. U njemu je boravio prvi zvanični veleposlanik u Hrvatskoj papin Legat Gebizon. Od tada je taj samostan rezidencija papinim laegatima u Hrvatskoj. Iz Vrane potječe i Vranski zbornik iz 1454. godine, prvi povijesno-pravni i kulturni spomenik tog kraja. Uz regionalnu prometnicu Pakoštane-Benkovac u Vrani se nalazi Maškovićev han, to monumentalno zdanje turskog graditeljstva na ovim našim prostorima.

 

NAZIVI ZA BIOGRAD

Tijekom povijesti Biograd je imao na desetke naziva, Tako ga Konstantin Porfirogenet spominje Γο βελγραδον, grčki naziv; Alba maritima, Alba regia, Alba Maris, Belgradum, Belgradum supra mare, Alba Civitas i Alba regalis, latinski nazivi; Zaravecchia, Zara nuova, talijanski nazivi, a Hrvati ga nazivaju Bijeli grad.

 

CRKVE U BIOGRADU

Tijekom stoljeća u Biogradu se spominje nekoliko crkava: Katedrala benediktinska samostanska crkva Sv. Ivana Krstitelja, benediktinska samostanska crkva Sv. Tome, čije se apside nalaze ispred kuće Mirka Zorice, crkva Sv. Nediljice kod kuće Vase Vidovića, crkva Sv. Andrije u Bošanima i crkva Sv. Ante kod Policijske postaje, crkva Sv. Roka u Gradskom parku, crkva Sv. Katarine na otoku Katarina, sadašnja crkva Sv. Stošije, ujedno i župna crkva i župna crkva Sv. Ivana na Kosi koju je posvetio zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

 

KRONIKA

PREGLED VAŽNIJIH VIJESTI O BIOGRADU

950.    Konstantin Porfirogenet spominje Biograd u svoj djelu

950.    Spominje se biskup Prestancije

1000.  Petar Orselo II. s otopa Planca osvaja Casstrum – Biograd

1059.  Petar Krešimir IV. osniva muški benediktinski samostan Sv. Ivana

1069.  Petar Krešimira IV. osniva ženski denediktinski samostan Sv. Tome

1102. Koloman se kruni u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije

1124. Biograd je sjedište Sidraške županije

1125.  Mlačani ruše Biograd – terramarique – s kopna i mora

1177. Papa Aleksandar III. plovi Pašmanskim kanalom

1202. Križari ruše Zadar – Zaravecchia – Zaranuova

1205. Temeljita obnova Biograda

1295.  Grad sa staturom, priorom

1347.  Češki kralj KARLO IV. poziva benediktince s Ćokovca u Emaus

1382.  Ivan Paližna, vranski prior, ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije

1409.  Ladislav Napuljski prodaje sramotno Dalmaciju za 100000 dukata

1420.  Franjo i Lucijan Vranjanin – graditelji po Italiji

1454.  Vranski zakonik, prvi povijesno-pravni spomenik ovoga kraja

1512.  Petar Berislavić, vranski prior

1574.  Grb općine – prvi grb Biograda. Grb ima dva unakrsna polja s hrvatskim kockama

            i dvije unakrsne kule. Grb je na vrhu imao hrvatsku krunu s natpisom

            „INSIGNATA CIVITATIS ALBAE MARIS BIOGRAD           „ – („Grb hrvatske prijestolnice

            Biograd“)

1583.  Blago s morskog dna – potopljena galija s Gnalića

1645.  Jusuf Mašković, podrijetlom iz Vrane, rođeni Pakoštanac – Han

1646.  Turci su dokrajčili uništenje Biograda

1646. –

1669.  Kandijski rat – Mletačko-turski sukobi

1692.  Biograđani podižu bunu protiv Mlečana

1651.  Od ove godine vranski priori su pomoćni biskupi Zagrebačke biskupije

1761.  Sagrađena župna crkva Sv. Stošije

1774. Alberto Fortis, mletački putopisac i prior spominje Biograd

1797. Pad Venecije – Biograd pod vlašću Austrije

1806.  Biograd pod vlašću Francuza

1806.  Prvi ugostiteljsko objekt – Gostionica M Šeata „Vrana“

1811.  Za vrijeme Francuza osnivanje općine

1814.  Biograd ponovno pod vlašću Austro-ugarske

1850.  Otvara se prvo skupno groblje

1865.  Osniva Lučki ured

1868.  Po prvu put se grad uključuje u providbeni red kao stalno sidrište. Prvi parobrod

            pristao uz gat 1881. godine

1868.  Osniva se agrarni ured i Poljoprivredno dobro „Vrana“

1868.  Osniva se prva muška pučka škola – Nastava u privatnim kućama

1871.  Osniva se poštanski ured

1872.  U Biogradu otvorena prava čitaonica – Narodna čitaonica

1875.  Na otoku Bapcu ugrađen prvi sjetionik na ovom području

1875.  Austrijski car Franjo Josip posjetio Biograd jahtom

1876.  U Biogradu osnovan Kotarski sud

1890.  Osnovan porezni ured

1891.  U Vrani je obilježena 500-ta obljetnica smrti priora Ivana Paližne

1905.  Izgrađena nova školska zgrada, nastava počela 1906,. godine

1918.  Biograd nije više pod vlašću Austro-Ugarske

1918.  Biograd pod vlašću Italije do 1923. godine

1919.  Osnovan Nogometni klub „Primorac“

1923.  U kraljevnini SHS osnovan kotar u kojem su općine Nin, Zemunik i Biograd

1924.  Osnovana carinarnica

1925.  Podignut spomenik kralju Tomislavu u prigodi 1000-te obljetnice hrvatskog

            kraljevstva

1930.  Osnovana antimalarična stanica

1933.  Osnovana Opća banovinska bolnica – od 1961. kao Ortopedska bolnica

1934.  otvoren hotel „Ilirija“ koji je sagradio Vagan Karaganjan – Armenac

1941.  Talijani ruše spomenik kralja Tomislava

1941.  Rimskim sporezumom Biograd i cijela Dalmacija pod Italijom

1943.  Kapitulacija Italije 8. rujna – Biograd zaposjeli Nijemci

1944.  Biograd oslobođen 1. studenoga

1945.  Obnovljen i postavljen spomenik kralju Tomislavu u parku uz općinu

1946.  Nova škola, a nastava se izvodi druge godine sedmogodišnja

1948.  Osnovana „Nova Zora“ – poljoprivredna zadruga u Sv. Filipu i Jakovu

1951.  Osnovan Vaterpolo klub Biograd

1962.  Počinje s radom Tvornica mreža

1963.  Osnovano Narodno sveučilište

1965.  Počeo  radom Dom zdravlja

1968.  Izgrađena prva etapa Osnovne škole

1970.  Počeo radom Područni odjel Zadarske gimnazije – preteča Srednje škole

1971.  Osnovan Zavičajni muzej

1973. Muzej počeo samostalno djelovati

1977.  Drugi dio Osnovne škole izgrađen

1981.  Predionica u sastavu Tekstilne tvornice „Prebold“

1985.  Osnovana „Metaloprerada“

1985.  Osnovan Atletski klub

1991.  Srbočetnici i jugovojska napali Hrvatsku i Biograd

1995.  Akcijom „Oluja“ Hrvatska oslobođena od četnika 5. kolovoza

1999.  Izgrađena športska dvorana

1999.  Dogradnja Srednje škole Biograd

 

ŠKOLSTVO U BIOGRADU I NA BIOGRADSKOM PODRUČJU

Nije utvrđeno, ali se može sa sigurnošću pretpostaviti da su tijekom srednjeg vijeka na ovome području djelovale crkvene kao i samostanske škole za pripremanje  svećenika i redovnika, tge za djecu imućnijih roditelja. Da su postojali skriptoriji na biogradskom području, dokazom je i to što je biogradski biskup Prestancije 950. godine obavljao prijepise u svojem uredu. Nije to on sam radio, nego i benediktinci, širitelji pismenosti na ovim našim prostorimas, kako oni u Biogradu u Samostanu Sv. Ivana Krsttelja, tako posebice oni na Ćokovcu, već od osnivanja ovog  samostana, a posebice u XVII. stoljeću kada je, kako tvrde brojni autori, postojao i skriptorij u ovome samostanu. Iz samostana na Ćokovcu potječe Regula Sv. Benedikta iz XIV. stoljeća pisana glagoljicom, te Tkonski zbornik iz XVI. stoljeća, pisan također glagoljskim pismom.

Biograd postupno prerasta u značajno kulturno i političko središte. Najveću moć je doživio za hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji u Biogradu osniva dva benediktinska samostana, muški benediktinski samostan Sv. Ivana Krstitelja i ženski benediktinski samostan Sv. Tome.

U ranom srednjem vijeku, pretpostaviti je da je u Biogradu, kao i u drugim hrvatskim gradovima u kojima su postojali samostani, bila samostanska škola. Jedan od bitnih zadataka osnovanih samostana bio je i obrazovanje, odnosno poučavanje. Samostanske škole nisu pohađali samo mladići koji su namjeravali postati svećenicima, već i djeca imućnijih roditelja. Po uzoru na zapadno redovništvo i monaštvo u našem gradu su djelovala dva benediktinska samostana i jedan samostan u Vrani Sv. Grgura. Uovome samostanu nonasi su djelovali po uzoru na one u Clinyu u Francuskoj.

Pretpostaviti je svakao da su benediktinci u Biogradu imali benediktinsku školu, u kojoj su se mladići pripremali za svećenike, odnosno za redovnike po uzoru na one u Montecasinu u Italiji. Za pretpostaviti je da su se u biogradskom samostanu Sv. Ivana Krstitelja kao i u drugima u Hrvatskoj učili predmeti TRIVIA i Qvadrivia, tj. sedam slobodnih vještina. Osim organiziranja škole za muškarce, izvjesno je da su sestre benediktinske Sv. Tome organizirale poučavanje djevojaka u raznim disciplinama. Iako nema točnih materijalnih podataka o ovim aktivnostima, zbog rušenja samostana 1125. godine od strane Mlečana, da se pretpostaviti da su se u samostanu obavljali i poslovi poučavanja. Benediktinci, koju su se iz Biograda, nakon kratkog boravka u Rogovskoj opatiji nastanili na Ćokovac u Tkonu, organizirali su po uzoru na ostale benediktince svoj rad i djelovanje u novoj opatiji.

Nakon krunjenja Kolomana u Biogradu 1102. godine, za kralja Hrvatske i Dalmacije u XIII. i XIV. stoljeću Biogradom vladaju ugarsko-hrvatski vladari, cetinski knezovi, vranski templari i bribirski knezovi. 1409. godine, sramotnom prodajom Ladislava Anžuinca za 100.000 dukata cijele Dalmacije i Biograd dolazi pod vlast Serenissime i pod kojom ostaja do propasti Mletačke Republike 1797.

Budući da Mlečani nisu pokazivali nikakvu brigu, a niti poduzimali bilo kakve korake za otvaranje škola, zbog toga što su smatrali da je lakše upravljati neobrazovanim pukom, cijeli kraj pa tako i Biograd u to vrijeme znatnije stagnira. Za vrijeme mletačke vlasti nema pouzdanih podatako o radu škola. No, da se pretpostaviti da su i dalje svećenici poučavali djecu u svojim župnim uredima, kako za buduće svećenike, tako vjerojatno i druge mladiće.

U vrijeme prve austrijske vladavine, od 1797. – 1806. godine, iako je bilo pokušaja, organiziranog školovanja u Biogradu nije bilo. Ista je situacija i za vrijeme Francuza u Biogradu, odnosno Dalmaciji (1806. – 1814.). Nakon osnivanja općine u Biogradu 1811. godine bilo je riječi o organiziranom školstvu. No ni tada nije počeo rad osnovne škole, jer je Napoleon objavio rat Rusiji. Naime, nakon najave rata Rusiji propadaju planovi o otvaranju osnovnih škola, jer su se zatvarale i one koje su bile prije otvorene.

Budući da je Biograd postao 1811. godine općinsko središte, od tad se počinje sustavnije voditi skrb o školovanju širokih narodnih slojeva. Prva škola u gradu je Pomoćna škola, koja počinje s radom 1844. godine. Vudili su je mjesni župnici. Potvrda tomu da je u Biogradu bila Pomoćna škola je imenik Zadarske dijeceze. Učitelji su bili svećenici don Šime Barani i don Ivan Krstitelj-Pelicarić. Vjerojatno se i na grad Biograd, kao i na ostala hrvatska središta i gradove, reflektira ukupna preporodna situacija u Hrvatskoj.

Javna muška osnovna škola u gradu Biogradu je osnovana 1868. godine. Školu je vodio učitelj Šime Božić. Tri godine nakon osnivanja, odnosno 1871. godine u školi je bilo 30 učenika. Sve škole u Dalmaciji od 1867. godine rada na materinskom – hrvatskom jeziku. Prema tome biogradska Javna muška osnovna škola od početka svoga djelovanja obrazovala je mladu populaciju na hrvatskom jeziku. Na koncu austrijske uprave 1918. godine na biogradskom području djelovale su osnovne škole u sljedećim mjestima: Banj, Biograd na Moru, Dobropoljana, Filipjakov, Pakoštane, Pašman, Tkon, Turanj, Vrgada i Ždrelac. Nakon prvog svjetskog rata škole su osnovane u sljedećim mjestima: Drage, Kraj i Neviđane.

Na području biogradskog kotara, prije početka drugog svjetskog rata 1940/41. Radile se osnovne škole u sljedećim mjestima: Banj, Bibinje, Biograd na Moru, Debeljak, Diklo, Dobropoljana, Filipjakov, Galovac, Kožino, Kraj, Murvica, Neviđane, Nin, Pakoštane, Petrčane, Poljica, Privlaka, Ražanac, Sukošan, Škabrnje, Tkon, Turanj, Vir, Vrgada, Vrsi, Zaton, Zemunik i Ždrelac.

Školski sustav izmeu dva rata na biogradskom području ostao je i dalje nedemokratski. Temeljio se na načelima centralizma, jer se upravljanje školstvom provodilo iz jednog središta, iz Biograda. U tom razdoblju je vladalo načelo dualizma, jer su postojale škole za privilegiranu djecu i škole za široke slojeve naroda. Četverogodišnja škola je bila obvezatna. Na ovom području veliki broj djece nije pohađalo četverogodišnju školu iz niza razloga.

Na cijelom biogradskom području između dva svetska rata nije bilo niti jedne srednje škole. Djeca iz ovoga kraja, koja su željela nastaviti srednju školu, morali su ići u školu u Šibenik, Split ili Senj. Nije bilo ni malo lako školovati srednjoškolce.

Prema arhivskim podacima od 31. ožujka 1931. godine u biogradskom kotaru je bilo 30.063 stanovnika, a od toga njih 46,3 je bilo nepismenih. Nova državna vlast, s centrom  moći u Biogradu nije skrbila o širokim narodnim  slojevima, a niti je vodila računa o elementarnim životnim potrebama.

Talijani su okupirali Biograd 13. travnja 1941. godine, kao i cijelu Dalmaciju. Biograd potpada zadarskoj provinciji. Talijani počinju provoditi sustavnu talijanizaciju. Dalmatinska vlada je 30. kolovoza 1941. donijela uredbu o obveznoj nastavi. Po toj naredbi sva djeca od 6 do 14 godina trebalu su pohađati osnovnu školu.

Talijansko Ministarstvo odgoja u Rimu je donijelo odluku, odnosno naredbu 10. veljače 1942. godine po kojoj se talijanski jezik trebao uvoditi u osnovne škole. Naši učitelji, koji su ostali na okupiranom području trebali su završiti tečajeve talijanskog jezika u Veneciji da bi mogli predavati u školi. Na biogradskom području pod Talijanima radile su škole u slijedećim mjestima: Banj, Biograd, Dobropoljana, Filipjakov, Kraj, Neviđane, Pšakoštane, Tkon, Turanj, Vrgada i Ždrelac. Od 1944. godine počinju se otvarati osnovne škole u mjestima gdje ih od tada nije bilo, a usporedno se radi na narodnom prosvjećivanju. Uporedno se organiziraju i čitaonice. U Biogradu se kao kotarskom središtu organiziraju razni seminari i tečajevi. Od tada je uspjeh tečajeva sve bolji.

Po zvaršetku drugog svjetskog rata1945. godine intenzivira se izgradnja novih školskih zgrada. Po završetku rata Biograd i cijelo njegovo područje ulazi u zadarski školski kotar. 1949/50. školske godine na biogradskom području radi osnovne škole u ovim mjestima: Banj, Dobropoljana, Drage, Filipjakov, Kraj, Krmčina, Neviđane, Pakoštane, Pašman, Raštane Gornje, Tkon, Turanj, Ugrinić, Vrana, Vrgada, Ždrelac i sedmogodišnja škola Biograd. U svim školama je bilo 1.614 učenika, a nastavu je realiziralo 27 učitelja. U samom Biogradu je bilo 197 učenika, a nastavu su realizirala 4 učitelja. 1946. godine je donesen Zakon o sedmogodišnjem obveznom obrazovanju, a 1950. godine Zakon o osmogodišnjem obveznom obrazovanju. U pravom razdoblju samo je biogradska sedmogodišnja škola prerasla u osmogodišnju. Tijekom vremena osmogodišnje škole postaju u Pakoštanima, Filipjakovu i Neviđenima.

 

OD GODINE 1958. DO NAŠIH DANA

 

Hrvatski sabor je 6. srpnja 1959. godine donio Zakon o osnovnoj školi, kojim se uvodi jedinstvena osnovna osmogodišnja škola. Četiri godine nakon toga 1963. godine donesen je Zakon o školstvu. Od tada svaka škola ima svoj statut i druge akte. U ovom zakonu naziv „osmogodišnja“ se gubi i mijenja u naziv „osnovna škola“. Novim zakonom su svi učenici bili dužni završavati osmogodišnje tj. osnovno obrazovanje. Termin osnovna škola se zadržao do naših dana, a pod tim terminom podrazumjeva se osmogodišnje školovanje.

Godine 1974. u Hrvatskom saboru je donesen novi Ustav. Jedno vrijeme nakon toga, tj. 1979. godine Hrvatski sabor donosi novi Zakon o odgoju i osnovnom obrazovanju. Ovim zakonom je i predškolski odgoj  ušao, odnosno se integrirao u odgojno-obrazovni sustav. Ovaj zakon je stupio na snagu 8. veljače 1980. godine. Ovim Zakonom se povezuje u jednstven sustav predškolski odgoj – osnovno obrazovanje, odnosno obvezno osmogodišnje obrazovanje – i pripremni stupanj srednjeg usmjerenog obrazovanja. Danas se osnovno školstvo ovog kraja organizira u četiri centralizirane osnovne škole (Biograd na Moru, Pakoštane, Neviđane i Sveti Filip i Jakov), s područnim školama u gotovo svim naseljima biogradskog kraja.

 

PREDŠKOLSKI ODGOJ BIOGRADSKOG KRAJA

Prije drugog svjetskog rata u Biogradu na Moru kao i u ostalim naseljima nije bilo organiziranog predškolskog odgoja. U to vrijeme o predškolskoj djeci su skrbile časne sestre. Međutim, uz osnovnu školu se počinje raditi i na okupljanju djece predškolske dobi. Prva odgajateljica djece predškolske dobi u Biogradu na Moru, nakon drugog svjetkog rata, bila je Barica Labaš. Odgojni rad s djecom ovog uzrasta se realizirao u Osnovnoj školi u Biogradu i u Pakoštanima i u Svetom Filipu i Jakovu se djeca postupno okupljaju uz osnovne škole.

Poslije Domovinskog rata djelovao je centralni Dječji vrtić u Biogradu s područnim odjelima u Pakoštanima i Svetom Filipu i Jakovu. Iza toga se vrtić u Pakoštanim i Svetom Filipu i Jakovu osamostaljuje. Sada djeluju tri vrtića na ovome području – Dječji vrtić Biograd, Dječji vrtić Pakoštane i Dječji vrtić Sveti Filip i Jakov.

U Biogradu djeluje Dječji vrtić u sadašnjim prostorima od 1974. godine. Prva direktorica odnosno ravnateljica Dječćjeg vrtića Biograd je bila Nila Belamarić.

 

SREDNJA ŠKOLA U BIOGRADU

(Škola učenika u privredi  ŠUP)

Da bi se unaprijedila privreda ovog područja, osjetila se potreba nakon drugog svjetskog rata za radom stručne škole i školovanje mladih stručnih kadrova za potreba biogradskog gospodarstva. Osnovana je tako škola učenika u privredi.  U prvim godinama osnivanja radila je ova škola po skraćenom programu. Od školske 1948/49. godine škola djeluje po nastavnom planu i programu koji je donesen 1947. godine. Školujući se po ovom nastavnom planu i programu, učenici su bili tri sata dnevno u nastavi, a pet sati su bili u proizvodnim organizacijama. Nastavne 1948/49. školske godine škola učenika u privredi upisuje 20 učenika. Škola je djelovala uz Osnovnu školu „Marija Eškinja“, a imala je posebnu upravu. Godinu dana iza toga, tj. 1949. godine je stupi na snagu novi nastavni plan i program. Ovaj novi nastavni plan je propisivao četiri sata dnevno teoretske nastave, a četiri sata praktične nastave. Zbog neadekvatnih materijalnih i prostornih uvjeta rad Škole učenika u privredi bio je otažan. Razvojem gospodarstva na razini grada i cijelog područja, poboljštavaju se i uvjeti rada Škole učenika u privredi.

Školsek 1949/50. godine Škola učenika u privredi je imala u prvom radzredu 20 učenika, a u drgom 21 učenika. Treći razred nije te godine djelovao. Pojedini razredi su imali i paralelke, a što je ovisilo o broju učenika pojedinih struka. Učenici su praktičnu nastavu obavljali u Poljoprivrednom kombinatu „Vrana“  ili u privatnim radnjama. Škola učenika u privredi je pripremala kvalificirane radnike za sljedeća zanimanja: prodavač, stolar, kovač, električar, automehaničar, brijač, konobar, kolar kao i druga zanimanja koja su bila potrebna biogradskom gospodarstvu. Škola učenika u privredi je u početku trajala dvije godine, a iza toga tri godine. Ovisilo je to o pojedinoj struci. Nastavni predmeti su bili: hrvatski jezima, povijest, tehnologija, matematika, moralni odgoj, stručno crtanje, kalkulacije, tjelesni odgoj, predvojnička obuka i organizacija rada.

Ravnatelj Škole učenika u privredi je bio Petar Popović. U školi su radili sljedeći nastavnici: Milan Potkonjak, Paula Marče, Hrvoje Govorčin, Ksaver Barani, Ante Olivari, Ivan Jeličić i Enes Čohodarević. Ovi profesori su radili u početku formiranje Škole učenika u privredi. Prema evidencijama u imenicima, odnosno dnvenicima rada večina učenika je s uspjehom zvršavala zanate, odnosno školovanje. U našim razgovorima s tadašnjim mastavnicima, koje smo konzultirali prilikom izrade ove monografije nije bilo gotovo nikakvih problema s ponašanjem i vladanjem učenika u Školi učenika u privredi.

 

POČETAK RADA PODRUČNOG ODJELA ZADARSKE GIMNAZIJE

„VLADIMIR NAZOR“ U BIOGRADU

 

U razdoblju između dva svjetka rata manji broj biogradske mladeži je završavao srednje obrazovanje. Na ovom području nije bilo u to vrijeme niti jedne srednje škole. Oni, koji su stjecali srednje obrazovanje školovali su se u Šibeniku,
Splitu ili Senju. Bila su to djeca činovnika, trgovaca i namještenika, te obrtnika. Nakon drugog svjetkog rata osjetila se potreba za otvaranjem jedne srednje škole. No, sve od 1970. godine, osim škole učenika u privredi, koje je bila prethodnik biogradske srednje škole, Biogradu nije uspjelo otvoriti srednju školu.

U suradnji sa zadarskom Gimnazijom u Biogradu je, uz ogromno zalaganje ovdašnjih općinskih struktura, otvoren Područni odjel gimnazije za školsku godinu 1970/71. godinu. Gimnazija je počela radom rješenjem Republičkog sekretarijata za prosvjetu i kulturu SR Hrvatske, Zagreb, broj: 3534/2, od 8. rujna 1970. godine.

Redovna nastava za prvu generaciju biogradskih gimnazijalaca počela je 7. rujna 1970. godine u prostorijama Osnovne škole „Marije Eškinja“ i djelovala je do 26. srpnja 1977. godine pod nazivom Područni odjel gimnazije Zadar. Organizator otvaranja i ujedno rukovoditelj Područnog odjela prve srednje škole u Biogradu bio je profesor Branko Stipić. Razrednica prvoj generaciji biogradskih gimnazijalaca je bila profesorica Neda Savković. U prvi šesti razred (redoslijed prema matičnoj Gimnaziji u Zadru), bilo je upisano 40 učenika.

U Područnom odjelu u Biogradu nastava je bila organizirana u suradnji s matičnom Gimnazijom iz Zadra. Ravnatalj Gimnazije Zadar je bio profesor Anđelko Piškov, koji je bio  zaslužan za otvaranje Područnog odjela u Biogradu. Od 1973/74. školske godineu Biogradu rade četiri stalna profesora i jedna čistačica. Ostali profesori honorarci putuju iz Zadra. U sljedećoj  1974/75. školskoj godini uz četiri stalna profesora u školi rade i dva profesora na određeno vrijeme sa skraćenom normom, koji stanuju u Biogradu. Gradske strukture žele da što veći broj profesora živi u Biogradu. To ujeno ima i višestruke koristi za grad.

Od prve godine  rada uz pomoć Skupštine općine Biograd, kao i dijelom od sredstava mjesnog samodoprinosa za potrebe gimnazije adaptirana je zgrada Zadružnog doma. U njojse realizirala nastava do preseljenja u novoizgrađenu zgradu u Solinama, sadašnju Srednju školu. Za izgradnju Srednje škole uveden je mjesni samodoprinos od početka rada Područnog odjela gimnazije, a na razdoblje od tri godine.

Zgradqa nove Srednje škole izgrađena je 1974. godine, a učenici su ušli u njezine učionice školske godine 1975/76. godine 15. rujna. Zgrada je izgrađena na predjelu „Soline“. Uz pomoć Skupštine općine Biograd i dakako sredstava Republičke zajednice usmjerenog obrazovanja škola je opremljena suvremenom opremom i učilima.

U Biogradu je sve više rastao interes za upis učenika u gimnaziju. Tako je školske 1974/75. godine bilo u gimnaziji upisano 50 učenika u prvi razred. Jedan broj učenika nije mogao pohađati gimnaziju u prvom razredu, jer ih je bilo previše.

 

OSNIVANJE CENTRA ZA ODGOJ I USMJERENO OBRAZOVANJE

„ANTE I DEČAN ZORICA“ BIOGRAD NA MORU

 

Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Ante i Dečan Zorica“ je odgojno-obrazovna organizacija srednjeg usmjerenog obrazovanja, koji je nastao od bivšeg Područnog odjela Gimnazije Zadar. Odlukom Škupštine općine Biograd na Moru, broj: 01-1994/1-1977. od 18. kolovoza 1977. godine ukinut je Područni odjel Gimnazije Zadar i  odlukom Skuštine općine broj : 01-1994/2-1977 od 18. kolovoza 1977.  osnovan Centar za usmjereno obrazovanje „Ante i Dečan Zorica“. Isti je počeo radom 1. rujna 1977. godine kao Centar u osnivanju. Neposredno nakon odluke Skupštine općine Biograd 23. kolovoza 1977. godine održana je sjednica privremene Komisije Centra čiji je predsjednik bio Branko Stipić, direktor Područnog odjela Gimnazije Zadar, a članovi Frane Kamber, Ratko Opačić, Slobodan Veber, Fanjo Farkaš, Ljubomir Juraga i Ankica Grgić. Komisija je usvojila odluku o verifikaciji Centra i upisa u sudski registar, te među ostalima raspisala natječaj za sedam nastavnika: hrvatski jezik i umjetnost, povijest, fizika i matematika, fizika i PTO, obrana i zaštita, geografija i tjelesni odgoj. Za ove predmete se raspisuje natječaj na neodređeno vrijeme, te jednog nastavnika kemije na 12 sati na određeno radno vrijeme. Broj učenika i broj odjela se iz godine u godinu stalno povećavao. Već 1977. godine preko 90% populacije završenih osmaša s područja općine bili su učenici Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje „Ante i Dečan Zorica“

Prelaskom na zajedničke osnove Škola je postala premalena za prihvat cijele populacije završenih osmaša s područja općine (u prosjeku ih je bilo oko 260). Poslije dvogodišnjeg bazičnog obrazovanja, učenici su dijelom nastavljali obrazovanje u našoj školi, a većim dijelom u Zadru. Skupština općine Biograd je tih godina za putne troškove nastavnika izdvajala oko 150.000 dinara. Opredljeljenje udruženog rada, s obzirom na turizam, poljoprivredu i tekstil, bilo je da se u našoj školi obrazuju kadrovi za spomenuta zanimanja. 1977/78. godine, a na osvu odluke USIZ-a odgoja i obrazovanja Dalmaciju u Splitu odobreno je jedno odjeljenje kuhar-konobar-turistički radnik. Koordinacijski odbor za praćenje reforme odgoja i obrazovanje grada je prihvatio da se spomenute školske godine u školu upiše jedan odjel profil turistički radnik. Prema tome školske godine 1977/78 u školu je upisano 10 odjela u prvi i drugi razred, jedan u treći razred turistički radnik i jedan odjel gimnaziju u IV. razred. Centar samostalno djeluje od 1978. godine, a registriran je kod Okružnog privrednog suda u Splitu Rješenjem broj 1190 od 17. svibnja 1978. godine. Iste godine je Centar dobio odobrenje za rad od Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu za:

-          ugostiteljsko-turističku struku,

-          tekstilnu struku,

-          poljoprivrednu struku i

-          brodograđevno-metalsku struku.

Od Republičkog komiteta Centar ime odobrenje od 31. prosinca 1985. godine za obrazovanje mladeži uz rad na drugom strupnju stručn spreme za zanimanje:

-          elektrozavarivač

-          specijalizirani radnik za predenje pamuna i

-          specijalizirani radnik za grebenje pamuka.

Odobrenje za ova zanimanja su dobivena zbog potreba novih radnih mjesta u Tvornici mreža, koja djeluje na sadašnjoj lokaciji od 1962. godine. Isodobno je Centar dobio odobrenja od Republikog komiteta za obrazovanje mladeži četvrtog stupnnja za sljedeća zanimanja:

-          ugostiteljsko.turistička struka (samostalni konobar, samostalni kuhar i turistički radnik)

-          poljoprivredna struka (vrtlar, povrćar, radnik u ormetu repromaterijala.fitofarmaceut i radnik u praćenju ratarskih procesa u poljoprivredi),

-          tekstilne struke (pletač mreža),

-          metalske struka (bravar, glodač) i

-          elektrotehnička struka ( izdvojeno područje rada matematika-informatika)

Radnici su razmjenjivali svoj rad u osžkviru. SIZ-a usmjerenog obrazovanja u djelatnolsti tekstila, odjeće, kože, gume i obuće iz Zagreba, SIZ-a usmjerenog obrazovanja brodogradnje, metalurgije,  eletrotehnike, metala i elktroindrustrije iz Splita, SIZ-a usmjerenog obrazovanja poljoprivrede i prehrambene djelatnosti iz Zagreba, SIZ-a usmjerenog obrazovanja u djelatnosti ugostiteljstva i turizma iz Zagreba. Centar je ostvario svoju ulogu u suradnji s uruženim radom općine Biograd. Polaznici škole su bili učenici s područja općine Biograd.

Školske 1984/85. godine, zbog uvođenja struke u prve razrede, osjetno je opao broj polaznika Centra. Osnovni razlog je bio manji broj izbora struka i zanimanja. U tom razdoblju se specijaliziraju pojedini centri za određena zanimanja. Centar je ostao polivalentan. U prve dvije godine Centar je i dalje obrazovao učenika za više struka, a u trećoj i četvrtoj godini obrazuju se učenici samo za ona zanimanja za koje Centar ima odobrenje, odnosno za zanimanja kojs su potrebna biogradskom udruženom radu.

U Centru se teoretska nastava izvodila u sedam specijaliziranih učeonica i adaptiranim podrumskim prostorijama, a pratična nastava u organizacijama udruženog  rada. Kabineti za izvođenje teoretske nastave su samo djelomično bili opremljeni nastavnim sredstvima i pomagalima. Centar je radio u dosta skromnim uvjetima.

Tijekom 1985/86. godine u Centru radi 34 djelatnika. Među njima ih je 23 na neodređeno radno vrijeme, troje na određeno radno vrijeme s punom normom, četvoro s nepunom normom na određeno radno vrijeme i četiri vanjska suradnika. Kadrovska struktura djelatnika je bila vrlo složena. Fluktuacija kadra je vrlo velika, a posebice stručni kadar. Teoretska nastava se izvodi u zgradi Centra u dvije smjene, a praktična za kuihare i konobare u kabinetu ugostiteljstva od školske 1988/89. školske godine. Naime, te godine je dovršen i opremljenovaj kabinet. Za ostale struke se pratična nastava izvodi u OUR-ima. Stručna praksa se realizira u proizvodnim orgtanizacijama udruženog rada. U spomenutom razdoblju teoretska nastava se izvodi u specijaliziranim učionicama. U Centru su bili ovi kabineti:

-          kabinet fizike, obrane i zaštite,

-          kabinet biologije i kemije,

-          kabinet povijesti i zemljopisa,

-          kabinet stranih jezika,

-          kabinet matematike,

-          kabinet hrvatskog jezika i

-          kabinet za stručne predmete.

Teoretska nastaje je realizirana u pet radnih dana, a subota je bila rezervirana za slobodne aktivnosti i drugi društveno-koristan rad.

1986/87. školske godine u prve razrede je bilo upisano šest odjela u druge četiri,u treće tri: glodač-bravar, fitofarmaceut i konobar, a u četvrti razred također tri dojela: glodač, fitofarmaceut i konobar. Ove školske godine u školi su postojali svi stručni organi škole.

Školske godine 1987/88.godine, te 1988/89. i 1989/90. u školi su se provodili isti programi kao i ranije. Spomenutih školskih godine nije bilo bitnijih izmjena. Jedino je škola školske godine 1988/89. dobila kabinet za ugostiteljstvo u kojem su praktičnu nastavu izvodili kuhari i konobari. Dobivanjem ovog prostora, koji je dobiven zahvaljujući SIZ-u ugostiteljstva, škola je za duže vrijeme riješila problem praktične nastave za kuhare i konobare. Ostali odjeli su praktičnu nastavu realizirali u organizacijama privrede, dok su stručnu praksu, kako konobari i kuhari, tako i ostali, provodili u poduzećima.

Školske 1990/91. godine škola je imala odobrenje za upis u preve razrede za slijedeće programe:

-          program – opća gimnazija,

-          program ugostiteljstvo-turizam (hotelijersko-turistički tehničar, samostalni kuhar i samostalni konobar) i

-          program metala (strojobravar)

U prve razrede ove školske godine je bilo upisano pet odjela. Nastava se realizirala u prostorijama škole, te u iznajmljenim prostorijama Odmarališta INA-e. Nastava se realizirala u dvije smjene. Dio praktične nastave je realiziran u privrednim organizacijama, a sva stručna praksa u spomenutim tvrtkama tijekom ljeta.

            Škola je za školsku godinu 1991/92. imala odobrenje za:

-          program – opća gimnazija,

-          program ugostiteljstvo-turizam (hotelijersko-turistički tehničar, samostalni kuhar i samostalni konobar) i

-          program metala (obrađivač odvajanjem čestica).

U prve razrede ove školske godine bilo je upisano šest odjela i to: dva odjela gimnazija te po jedan HTT-a, konobara i kuhara i jedan odjel obrađivača odvajanjem čestica. Početkom ove školske godine počeo je i Domovinski rat. Značajnih problema je bilo u organizaciji nastave. Zbog čestih i iznenadnih granatiranja grada i okolnih naselja iz četničkih uporišta u Polači, Kakmi, Ceranjima, s brda Križa iznad Bibinja i s brda Petrin, početkom ove školske godine bilo je teško organizirati nastavni proces. Duže vrijeme nastava je realizirana u konzultativnom vidu. Unatoč brojnim napadima četnika i jugoarmije na ovaj starohrvatski gradić na koji je dnevno znalo pasti i na stotine projektila, učenici su završavali razrede. Istodobno je škola organizirala mature onosno završne ispite.

            Školske 1992/93. godine nije bila ništa bolja situacija. Naime, četnici su i dalje granatirali ovo područje, a nastava se izvodila uglavnom konzultativno. Zaposleno osoblje je unatoč otežanim uvjetima izvršavalo svoje radne obveze. Nastavnici su bili uvijek na raspolaganju ravnatelju. Nastava je bila organizirana prema odlukama kriznog štaba. U prve razrede je ove školske godine bilo upisano pet odjela: dva odjela gimnazije i po jedan odjel HTT-a, konobara i kuhara. I ove školske su učenici uspješno završili razrede. Uspješno je realizirana i matura, odnosno završni ispit.

            Početak školske 1993/94. godine bio je isti kao i minule dvije. Učenici i nastavnici su bili uvijek izloženi napadima neprijateljskih projektila. Ove školske godine je u suradnji s gradom Biogradom, Županijskim uredom za prosvjetu, kulturu, šport, informiranje i tehničku kulturu i Ministarstva prosvjete i športa donesena odluka da se Srednja škola dislocira na otok Pašman. Da bi se nastava mogla uspješno realizirati na otoku, u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa je dogovoreno da se obnove školske zgrade u Banju i Ždrelcu, kao i Zadružni dom i prostorije Pošte u Ždrelcu. Od početka ove školske godine obavljene su sve predradnje na adaptaciji spomenutih objekata. Iz škole su trajektom, odnosno kamionima prevezene klupe, stolice, ploče i ostala oprema za nesmetan rad na otoku Pašmanu. Ministarstvo je, da bi nastava bila uspješno realizirana, uložilo značajna sredstva za adaptaciju spomenutih objekata.

            S obzirom da su obavljene sve predradnje za rad škole u Banju i u Ždrelcu, nastava je počela u tim mjestima 1. studenoga 1993. godine odnosno dva tjedna kasnije za jedan dio odjela. Zbornica je bila u zgradi pošte na katu u Ždrelcu, a potreban učionički prostor u dva odnosno tri objekta u Ždrelcu, škola, dom i pošta u školi u Banju. Učenici i djelatnici su putovali na otok ponedjeljkom ujutro, a vraćali se u Biograd obično vikendom. Učenici i nastavnici naše škole bili su smješteni uglavnom u Banju i Ždrelcu, a poneki i u ostalim mjestima na otoku Pašmanu.

            Cijelo drugo obrazovno razdoblje učenici su proveli na otoku Pašmanu. Većina nastavnika je boravila s učenicima na otoku, a ostali su zbog drugih obveza morali putovati. Nakon proljetnih blagdana, učenici su se vratili u Biograd u matičnu školu. Za vrijeme boravka na otoku nije bilo većih teškoća u realizaciji nastave. Jedan od problema u početku rada je bio prijevoz nastavnika iz Ždrelca u Banj i obratno. Međutim, i ovaj problem je saniran nabavom kombija, koji je školi uz dodatno angažiranje profesora Beže Došena poklonio doktor Milan Spasojević i njegova supruga Karmen.

            Od 1. travnja 1994. godine na čelu škole je ravnatelj Božu Došen, profesor francuskog i latinskog jezika, kao V. D. ravnatelja. Nastava je poslije uskrsnih praznika, točnije 5. travnja 1994. godine počela u prostorijama Srednje škole. Prvi poslovi ravnatelja bili su povratak izmještene škole, odnosno iz Banja i Ždrelca. Ravnatelj se susreo d nizom problema, posebice nedostatkom adekvatnog prostora za izvođenje nastave. U nedostatku prostora, korišten je, uz suglasnost INA-e rafinerije Sisak, prostor Odmarališta ove tvrtke u Biogradu za dvije učionice. Škola nije imala igralište, a niti radionice za strojare. Okoliš škole je ličio na sve, osim na okoliš odgojne ustanove. Bio je u potpunosti neoplemenjen. U školi nije bilo ni adekvatnih prostorija za urede. Ni postojeći sanitarni uređaji nisu zadovoljavali potrebe učenika. U to vrijeme je bilo u školi 485 učenika. Jedan od većih problema je bio problem vodoopskrbe. U to vrijeme smo koristili rezervoar za vodu koji je bio instaliran na krovu škole, a bio je vlasništvo Mladena Zalovića iz Tkona.

            Ravnatelj je u školi zatekao jedan ispravan televizor i dva grafoskopa. Škola nije imala specijaliziranu opremu, pa se nastava nije izvodila kabinetski. U školi je bio praktikum za konobare i kuhare s potrebnom kuharskom i konobarskom opremom. Prostor za školsku knjižnicu od desetak kvadrata bio je neadekvatan. Knjižnica nije bila opremljena potrebnom lektirom. Većina nastavnih predmeta je bila stručno zastupljena.

            Školske 1993/94. godine u Centru usmjerenog obrazovanja je bilo 21 odjeljenje. U prvoj godini su bila dva odjela gimnazije, te po jedan odjel HTT-a, konobara, kuhara i mehaničara poljoprivredne mehanizacije. U drugoj godini su bila također dva odjela gimnazije, e po jedan HTT-a, konobara i kuhara. U trećoj godini je bio po jedan odjel gimnazije, HTT-a, kuhara i mehaničara poljoprivredne mehanizacije. U četvrtoj godini je bio po jedan odjel gimnazije i HTT-a, te o jedan odjel samostalnog konobara, samostalnog kuhara i strojobravar u četverogodišnjem trajanju te po jedan odjel konobar kuhar i mehaničar poljoprivredne mehanizacije u trogodišnjem trajanju. Na završnom ispitu ove godine je bio jedan odjel gimnazije s 20 učenika, jedan odjel HTT-a s 23 učenika, po jedan odjel konobar s 29 učenika, kuhar 31 učenik, te samostalni konobar 24 učenika, samostalni kuhar 29 učenika i jedan odjel mehaničara poljoprivredne mehanizacije s 20 učenika trogodišnja škola i jedan odjel strojobravara, četverogodišnja škola s 12 učenika. Na koncu školske godine u školi je bilo 485 učenika, a među njima 185 učenika završnih razreda.

            Zbog ratnih djelovanja, nastavni plan i program je bio realiziran cca 76%. Na koncu školske godine u suradnji sa Zavodom za staroslavenski jezik u Zagrebu organizirali smo tečaj glagoljice, koji je pohađalo 15 učenika. Tečaj je volonterki realizirao Nedo Grbin. Svi su učenici bili osposobljeni za čitanje i pisanje glagoljice. Nastavna godina je uspješno okončana unatoč brojnim ratnim nedaćama. Jedan od zadataka ravnatelja škole je rješavanje potrebnog prostora za izvođenje nastave, te posebice opremanje škole adekvatnom opremom i školskim učilima. Jedan od zadataka škole je izgradnja športskog centra i oplemenjivanje okoliša. Škola je 30. travnja 1994. godine dobila odobrenje za rad Ministarstva prosvjete i športa za:

-          opću gimnaziju,

-          program ugostiteljstvo-turizam (hotelijersko-turistički tehničar, samostalni kuhar i samostalni konobar),

-          strojarstvo (obrađivač odvajanjem čestica, mehaničar poljoprivredne mehanizacije i strojarski tehničar),

-          poljoprivreda (vrtlar) i

-          elektrotehnika (elektrotehničar).

Školske 1994/95. godine u školi je radilo 39 nastavnika. Škola ima ne malih problema s prostorom za izvođenje nastave, kao i s realizacijom tjelesnog odgoja. I ova školska godina je djelovala u tri obrazovna razdoblje. U školu je bilo upisano 425 učenika u 20 odjela, od toga 113 učenika završnih razreda. U prvim razredima je bilo 138 učenika u šest odjela – dva gimnazije i po jedan odjel HTT-a, konobara, kuhara i mehaničara poljoprivredne mehanizacije. U drugim razredima je bilo 110 učenika, isti broj struka i odjela kao i u prvim razredima. U trećim razredima je bilo 117 učenika. U trećim razredima je bilo pet odjela – dva gimnazije, te po jedan odjel HTT-a, konobara i kuhara. U četvrtim razredima je bilo 60 učenika u tri odjela – dva gimnazija i jedan HTT-a. Svi predmeti, osim fizike i informatike su bili stručno zastupljeni. Naši učenici su tijekom ove školske godine sudjelovali na natjecanju ugostiteljsko-turističkih škola „Gastro 94“. Isto tako smo za učenike završnih razreda uspješno organizirali ekskurziju. Dio financijskih sredstava smo osigurali za nabavu školske lektire.

Srednja škola Biograd na Moru je u lipnji ove školske godine promijenila ime i od tada djeluje kao Srednja škola Biograd na Moru. Ona je pravni slijednik Centra za usmjereno obrazovanje „Ante i Dečan Zorica“. Škola je registrirana kod Trgovačkog suda u Splitu 15. lipnja 1995. godine pod brojem: US-31/95.

Školske 1995/96. godine u školi se obrazovalo 424 učenika u 20 odjela, od toga 114 učenika završnih razreda. U nastavi je radilo 40 nastavnika. Problem neadekvatnog prostora, kao i problem igrališta je još uvijek aktualan. Ove školske godine nabavili smo nekoliko grafoskopa. U prvim razredima je bilo šest odjela sa 142 učenika – dva odjela gimnazije 38 učenika, te po jedan odjel HTT-a 28 učenika, konobara 25, kuhara 26 i mehaničara poljoprivredne mehanizacije 25 učenika. U drugim razredima je bilo također šesto odjela sa 116 učenika. U dva odjela gimnazije je bilo 33 učenika. U odjelu HTT-a 24 učenika, u odjelu konobara 14 učenika, u odjelu kuhara 27 učenika, a u odjelu mehaničara poljoprivredne mehanizacije 19 učenika. U trećim razredima je bilo 104 učenika u pet odjela. U gimnaziji je bilo 25 učenika, u HTT-u 29, u odjelu konobara 15, u odjelu kuhara 24, a u odjelu mehaničar poljoprivredne mehanizacije 12 učenika. U četvrtim razredima bila su tri odjela. U dva gimnazijska odjela i jednom HTT-a bilo je ukupno 64 učenika. U gimnaziji je bilo 40, a u HTT-u 24 učenika. Od ove školske godine naši učenici sudjeluju na županijskim natjecanjima. Učenici su i ove školske godine bili na državnom natjecanju ugostiteljsko-turističkih škola „GASTRO 95“. Tijekom godine smo nabavili određeni broj primjeraka lektire za školsku knjižnicu. I ove godine smo uspješno organizirali maturalnu ekskurziju u Češku za učenike završnih razreda. Konačno smo prišli uređenju školskog okoliša. Tijekom ljetnih praznika asfaltirali smo školsko igralište i na taj način riješili problem za tjelesni odgoj. Troškovnik za asfaltiranje iznosio je 206 000 kuna. Troškove su podmirili Strabag i Hrvatske ceste. Škola je dala samo 36 000 kuna sredstava. Sredstva su osigurali Grda Biograd, Zadarska županija i Ministarstvo prosvjete i športa. Po prvi put su naši učenici sudjelovali na natjecanju znanja „GAUDEAMUS“, koji organizira Radio 057.

Školske 1996/97. godine u školi je još uvijek bio aktualan problem nedostatka adekvatnog prostora za izvođenje nastave. Ove školske godine u školi se obrazovalo 394 učenika, od toga 100 učenika završnih razreda. U školi je bilo 18 odjela, a s učenicima je radilo 38 nastavnika, odnosno 45 djelatnika. U prvim razredima je bilo 124 učenika u pet odjela. U odjelu gimnazije bilo je 29 učenika, HHt-u 30, kuhara 30, konobara 17 i 18 mehaničara poljoprivredne mehanizacije. U drugim razredima je bilo 112 učenika u pet odjela. U gimnaziji je bilo 28 učenika, HTT-u 26, konobara 16, kuhara 18, a u odjelu mehaničara poljoprivredne mehanizacije 24 učenika. U trećim razredima u šesto odjela je bilo 114 učenika. U dva odjela gimnazije bilo je 31 učenik, u odjelu HTT-a 24 učenika, u odjelu konobara 12, kuhara 26 učenika, a u odjelu mehaničara poljoprivredne mehanizacije 21 učenik. U četvrtim razredima su bila dva odjela. U gimnaziji je bilo 22 učenika, a u HTT-u 29 učenika. Ove školske godine je bilo još uvijek problem nestručnosti fizike. Taj problem smo riješili zapošljavanjem inženjera strojarstva, koji je osim fizike predavao i jedan broj sati matematike. Od ove školske godine nema škola više problem s učilima, Naime, od ove školske godine svaka učionica ima po jedan grafoskop, a u školi imamo tri dijaprojektora i tri televizora s videom i jedan broj računala. Sve veći broj naših učenika sudjeluje na županijskim i drugim natjecanjima. Učenici ugostiteljske struke su sudjelovali na državnom natjecanju „Gastro“. Od ove školske godine smo pokrenuli školski list „S-KOOL“. Na školskom listu radi dvadesetak učenika s profesorom Antom Jurišićem. Po prvi puta od ove školske godine škola je uključena u UNESCO-v program SEMEP, te u mediteransku akciju ispitivanja mora i vodenih površina. Dio sredstava smo utrošili na nabavu školske lektire za školsku knjižnicu. Ove godine su učenici biogradske Srednje škole već drugi put sudjelovali na natjecanju znanja „GAUDEAMUS“ na Radiju 057 Zadar.

Dvadesetak naših učenika gimnazije je sudjelovalo na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji „Parlaonica“ na temu „Eutanazija“. Tom prilikom je izvršena reklama grada i ostalih mjesta koji gravitiraju Biogradu. Učenike su na Parlaonicu vodili profesorica Milka Pezo i profesorica Katarina Vrančić i ravnatelj škole Bože Došen. Tijekom školske godine uspješno smo realizirali maturalnu ekskurziju učenika završnih razreda. Učenicima je ove školske godine, zbog izgradnje igrališta, omogućeno natjecanje na županijskom nivou iz raznih sportskih disciplina.

Tijekom školske godine 25. ožujka 1996. godine prigodno smo otvorili školski kompleks, kojim je riješen problem tjelesnog odgoja. Do sada škola nije imala ni metra četvornog prostora za tjelesni odgoj. Uz pomoć Hrvatske vojske, Hrvatskih cesta i brojnih sponzora izgradili smo ovaj objekt. U nazočnosti brojnih uzvanika školski športski kompleks je prigodno otvorio, odnosno pustio u promet pročelnik Županijskog ureda Miljenko Marinović. Ovaj športski objekt je blagoslovio generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Ravnatelj škole Božo Došen je tom prigodom istakao važnost ovog objekta i zahvalio svima koji su pomogli u ostvarenju ovoga programa. Naši učenici metalske struke skupa sa svojim mentorom Marinom Triskotom napravili su ogradu, te ogradili cijeli školski prostor i igralište.

Školske 1997/98. godine u Srednjoj školi je bilo 390 učenika u 18 o9djela, a od toga 109 učenika završnih razreda. Ove školske godine po provi put smo upisali zanimanje automehaničar. Škola je još uvijek ima problem s nedostatkom potrebnog prostora za izvođenje nastave. Fiziku još uvijek predaje inženjer strojarstva. Učionice su opremljene odgovarajućom opremom. Dogradnja škole je limitirajući čimbenik djelovanja ove odgojno-obrazovne ustanove. Ove školske godine je u prve razrede bilo upisano 120 učenika u pet odjela. U gimnaziju je bilo upisano 30 učenika, u HTT 60, u odjel konobara 18, odjel kuhara 27 i u odjel automehaničara 15 učenika. U drugim razredima u pet odjela je bilo 111 učenika. U odjel gimnazije bilo je upisan 21 učenika, HTT26, konobar 20, kuhar 21 i mehaničar poljoprivredne mehanizacije 23 učenika. U trećim razredima u pet odjela bilo je 105 učenika. U gimnaziji je bilo 24 učenika, HTT 26, konobar 18, kuhar 23 i mehaničar poljoprivredne mehanizacije 14 učenika. U četvrtim razredima u tri odjela je bilo 54 učenika. U dva odjela gimnazije 32 učenika, a u HTT-u 22 učenika. Nastavu je realiziralo 36 nastavnika. Ove godine je škola sudjelovala u UNESCO-vom programu SEMEP ispitivanja mora i vodenih površina. Naši učenici su sudjelovali na županijskim natjecanjima i postigli zapažene rezultate iz engleskoga i hrvatskoga jezika. Sudjelovali su i u kvizu znanja „GAUDEAMUS“ na Radiju 057. Učenici ugostiteljsko-turističke struke su bili na državnom natjecanju „GASTRO 98“. Uspješno smo i ove godine organizirali maturalnu ekskurziju u Italiju. Školska knjižnica je opremljena s jednim brojem naslova. Ministarstvo prosvjete i športa je ove školske godine dodijelilo našoj školi jednu računalsku učionicu s devet računala i kompletnom opremom.

Školske 1998/99. godine Srednja škola Biograd na Moru prema Rješenju Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske ima odobrenje za sljedeća područja rada:

1.      Područje rada – opća gimnazija,

2.      Područje rada – ugostiteljstvo i turizam (HTT, konobar i kuhar),

3.      Područje rada – strojarstvo (obrađivač odvajanjem čestica, mehaničar poljoprivredne mehanizacije, automehaničar i autolimar),

4.      Područje rada – poljoprivreda (vrtlar),

5.      Područje rada – elektrotehnika (elektrotehničar) i

6.      Područje rada – trgovina (prodavač)

Prema tome ove školske godine možemo po prvi put upisati jedan odjel prodavača i kombinirani odjel mehaničar-autolimar. Prema Odluci Ministarstva prosvjete i športa ove školske godine u prve razrede možemo upisati jedna kombinirani odjel automehaničar-autolimar po 15 učenika, kombinirani odjel kuhar-konobar po 15 učenika, jedna odjel HTT-a 30 učenika, jedan odjel prodavača 30 učenika i jedan odjel gimnazije 30 učenika. Ove školske godine u 17 odjela bilo je u školi 380 učenika, a od toga 105 učenika završnih razreda. U pet odjela prvih razreda bilo je upisano 122 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 23 učenika, i odjel HTT-a 30 učenika, odjel prodavača 20, odjel konobar-kuhar 24 učenika, te u kombinirani odjel automehaničar-autolimar 15 učenika. U pet odjela drugih razreda bilo je upisano 108 učenika. U gimnaziji je bilo 27 učenika, u odjelu HTT-a 28, u odjelu konobara 17, odjelu kuhara 22 i u odjelu automehaničar 14 učenika. U pet odjela trećih razreda bilo je upisano 100 učenika. Gimnazijalaca je u trećoj godini bilo 20, HTT-ovaca 25, konobara 19, kuhara 16 i 20 mehaničara poljoprivredne mehanizacije. U dva odjela četvrtih razreda bilo je 50 učenika. Među njima je bilo 24 gimnazijalca i 26 hotelijera. Ove školske godine smo po prvi put upisali prodavače i autolimare. Nastavu je izvodilo 37 nastavnika, a u školi je bilo ukupno zaposleno 45 djelatnika.

Koncem ove školske godine škola je dobila adekvatan prostor za realizaciju nastavnog procesa. Novih 650 četvornih metara prostora u kojima su tri učionice, sa suvremenim kabinetima, uredske prostorije i zbornica sa sanitarnim čvorom za nastavnike, kao i knjižnica i čitaonica, svlačionice za učenike i učenice sa sanitarnim čvorom za učenike jamstvo su uspješnog rada Srednje škole za daljnjih dvadesetak godina. Osim adekvatnog učioničkog i ostalog prostora, škola je dobila i učionice koje su opremljene najsuvremenijom opremom. Osim novih triju učionica, još smo bivšu zbornicu pretvorili u učionicu i u nju stavili novu opremu. Pet učionica smo opremili televizorom i ostalim audio-vizualnom opremom. Sada u našoj školi pet učionica imaju televizor s videom i kazetofonom, a sve ostale učionice imaju grafoskope. U školi su dva televizora namijenjena učenicima. Osim interijera, uređen je i eksterijer naše škole.

Ministar prosvjete i športa mr. Božidar Pugelnik sa zadarskim županom Šimom Prtenjačom i gradonačelnikom Biograda Slavkom Adžićem-Kapitanovićem posjetio je našu školu 15. lipnja 1998. godine. Ravnatelj škole je upoznao goste s radom i djelovanjem ove srednjoškolske ustanove. Ministar prosvjete i športa gospodin Pugelnik dao je priznanje kolektivu, koji radi u vrlo otežanim uvjetima.

Početkom školske 1998/99. godine, točnije 28. listopada obavljeno je polaganje kamena temeljca za dogradnju novog dijela škole. U nazočnosti brojnih uzvanika među kojima su bili zadarski župan Šime Prtenjača sa suradnicima, generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić, koji je blagoslovio kamen temeljac za dogradnju škole, te biogradski gradonačelnik Slavko Adžić-Kapitanović sa suradnicima, ravnatelj Škole profesor Božo Došen je kazao da je ulaganje u fundamentalnu djelatnost itekako isplativo, te da vjeruje da će ulaganje u ovu dogradnju već sutra, pokazati adekvatne rezultate. Kamen temeljac su položili zadarski župan Šime Prtenjača i gradonačelnik Biograda Slavko Adžić-Kapitanović. Svečani tekst položen u temelje dogradnje Srednje škole Biograd glasi:

            „Godine Gospodnje 1998., 28. listopada, kada je predsjednik Hrvatske bio Franjo Tuđman, zadarski župan Šime Prtenjača, biogradski gradonačelnik Slavko Adžić-Kapitanović, u vrijeme kada je ravnatelj škole bio profesor Božo Došen, a u nadzočnosti županijskih i gradskih dužnosnika, na prigodan način, radove na dogradnji Srednje škole Biograd otvorio je zadarski župan Šime Prtenjača. Početak radova na radilištu blagoslovio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić.“

Radove na objektu izvodi „ZAG – Elektorkomerc“ s kooperantima, a u potpunosti ih financira Zadarska županija iznosom od 2 960 000,00 kuna. U dogradnju škole i opremu uloženo je više od 3 500 000,00 kuna. Ministarstvo prosvjete i športa je osiguralo sredstva za opremu škole. Dogradnjom novog dijela, istodobno je stavljen i krov na stari dio škole. Sredstva za krov u iznosu od 500 000,00 kuna osiguralo je Ministarstvo prosvjete i športa. Istodobno smo obavili i sanaciju sanitarnog čvora. Ugrađen je i novi kotao za centralno grijanje. Ove školske godine na blagdan Svete Stošije i Dana grada naša škola je dobila nagradu Grada Biograda.

U svibnju mjesecu ove školske godine naša škola je bila organizator državnog susreta „Lidrano 99“ za sve srednje škole iz cijele Hrvatske. Ova svehrvatska smotra literarno-dramskog stvaralaštva održana je od 25. do 28. svibnja 1999. godine. Na ovom četverodnevnom susretu u Biogradu je bilo više od 400 sudionika. Sudionici su bili smješteni u hotelu „Ilirija“ i „Kornati“. Za sve sudionike je autobusima bio organiziran izlet na otok Pašman. Zadar je bio domaćin za osnovne škole, a naša škola za srednje škole Hrvatske. Organizacija je protekla u najboljem redu. Za realizaciju ovog programa naša škola je dobila priznanje, odnosno pohvalu Ministarstva prosvjete i športa.

U školskoj 1999/2000. godini u 17 odjela u našu školu je bilo upisano 360 učenika, a od toga u završnim razredima njih 85. Prema Odluci Ministarstva prosvjete i športa školi je bilo odobreno upisati prve razrede: jedan kombinirani odjel automehaničar-autolimar, jedan odjel HTT-a, jedan kombinirani odjel konobar-kuhar, te po jedan odjel prodavača i gimnazije. U prvim razredima je bilo 120 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 26 učenika, u odjel HTT-a 28, u odjel prodavača 29, u kombinirani odjel kuhar-konobar 20 i u kombinirani odjel automehaničar-autolimar 17 učenika. U pet odjela u drugu godinu upisano je 95 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 25 učenika, u odjel HTT-a 20 učenika, prodavača 20, u kombinirani odjel konobar-kuhar 18 i u odjel automehaničara 12 učenika. U treće razrede ove školske godine bilo je upisano 103 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 27 učenika, u odjel HTT-a 31 učenik, konobar 12, kuhar 20 i automehaničar 13 učenika. U četvrte razrede je bilo upisano 42 učenika, od toga 20 u gimnaziji i 22 učenika u HTT-a. U cijeloj školi u 17 odjela bilo je upisano 360 učenika ili 21 učenik po odjelu. Tijekom školske godine u školi je radilo 35 nastavnika. Od ove školske godine riješen je problem fizike, koju predaje profesorica Ljiljana Bukarica. Još je jedino stručno nezastupljena informatika.

Škola je početkom ove školske godine dobila dugoočekivani potreban prostor za izvođenje nastavnog procesa. Dograđeni dio škole svečano je otvoren 13. rujna 1999. godine. Uz brojne uzvanike, otvaranju su bili nazočni: doministrica prosvjete i športa Marija Došen, zadarski župan Šime Prtenjača sa suradnicima, biogradski gradonačelnik Slavko Adžić-Kapitanović sa suradnicima. Svečano otvaranje obavili su doministrica Marija Došen i župan Šime Prtenjača, a dograđeni objekt je blagoslovio generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Dogradnjom novog dijela škola je dobila 650 četvornih metara adekvatnog prostora. Učionice su opremljene najsuvremenijom audio-vizualnom opremom. Ove školske godine je oko škole, odnosno ogradnog zida zasađeno 250 komada ligustruma japonikuma kao živa ograda, te 24 maslina.

Na razini Županije naši učenici su se ove školske godine natjecali u raznim disciplinama. Najzapaženije rezultate su ostvarili u natjecanju iz engleskoga jezika, zauzevši u tom natjecanju prvo mjesto na razini Županije. Učenike su vodili profesori Radojka Baričić i Ante Jurišić. Drugo mjesto učenici su osvojili iz hrvatskoga jezika, kemije i matematike. Bili su naši učenici i ove godine na županijskom „LIDRANU“. Zapažene rezultate su učenici postigli na državnom natjecanju „GASTRO 2000“ u Zagrebu. Na tom natjecanju su učenici osvojili srebrnu medalju u flambiranju jela. Učenici su bili i na županijskom natjecanju Crvenog križa. Već četvrtu godinu zaredom naši učenici su nazočili i na Međunarodnom natjecanju UNESCO-vom SEMEP, ispitivanju mora i vodenih površina.

Ove školske godine su naši učenici osvojili prvo mjesto u kvizu znanja „GAUDEAMUS“ na Radiju 057, na kojem sudjeluju sve srednje škole naše Županije. Trojica učenika Martina Miočević, Marija Birkić i Stipe Mikulić, učenici četvrtog razreda gimnazije, pobijedili su učenike Matematičko-informatičke gimnazije iz Zadra. Učenici su donijeli školi kompjuter, a nagrađeni su sa sedam dana boravka u Parizu. Svih troje učenika su bili tjedan dana u Parizu. Boravak im je omogućila škola uz pomoć brojnih sponzora, među kojima je bio i Darko Eškinja, vlasnika „BURE COMMERCA“.

Naša škola se ove školske godine djelatno uključila u realizaciju programa suzbijanja ovisnosti na razini Županije. Tijekom godine smo organizirali predavanje za nastavnike, a bio je organiziran i rad s djecom, kod kojih se primjećuju nedostaci u ponašanju. Rad s djecom je provodio pedagog škole putem radionica. Za učenike završnih razreda uspješno je organizirana ekskurzija u Češku u trajanju os osam dana. Planirani nastavni plan i program je u potpunosti realiziran.

Školske 2000/2001. godine, prema Odluci Ministarstva prosvjete i športa školi je u prve razrede bilo odobreno upisati: jedan kombinirani odjel automehaničar-autolimar, jedan odjel HTT-a, jedan kombinirani odjel konobar-kuhar, jedan odjel prodavač i jedan odjel gimnazije. U pet razredna bilo je upisano 88 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 22 učenika, HTT 18, prodavač 27, kombinirani odjel konobar-kuhar 10 učenika, a u kombinirani odjel automehaničar-autolimar 11 učenika. U pet drugih razreda bilo je upisano 105 učenika. U gimnaziju je bilo upisano 27 učenika, HTT 24, prodavač 27, konobar-kuhar 17 i automehaničar-autolimar 10 učenika. U pet trećih razreda je bilo upisano 95 učenika. U odjel gimnazije se upisalo 26 učenika, HTT-a 20, prodavača 19, konobar-kuhar 16, a u odjel automehaničar-autolimar 14 učenika. U dva četvrta razreda je upisan 51 učenik. U gimnaziju se upisalo 23 učenika, a u HTT 28 učenika. U cijeloj školi je bilo upisano 339 učenika u 17 odjela, a od toga 99 učenika završnih razreda. Nastavu je ove školske godine realiziralo 35 nastavnika. Gotovo svi predmeti, osim informatike su bili stručno zastupljeni. I ove školske godine se škola uključila u preventivni program na razini Županije. Zahvaljujući racionalnom poslovanju škola je i ove godine nabavila jedan broj naslova za potrebe školske knjižnice. Uz to je i Ministarstvo prosvjete i športa, programom opremanja knjižnica, u koju smo se uključili i mi, osiguralo školi jedan broj naslova za potrebe školske knjižnice.

Učenici su sudjelovali na županijskim natjecanjima iz hrvatskoga jezika, matematike, povijesti, kemije i biologije, te postigli zadovoljavajuće rezultate. Učenici su i ove godine bili nazočni na županijskom „LIDRANU“ u Obrovcu. Sudjelovali su naši učenici na Međunarodnom natjecanju ugostiteljsko-turističkih škola „GASTRO 2001“ u Hvari, te na Međunarodnom natjecanju UNESCO-vu, SEMEP u ispitivanju mora i vodenih površina. Kao i do sada i ove godine su učenici bili sudionici „GAUDEAMUS-a“ na Radiju 057.

Naša škola je ove školske godine bila domaćin Županijskog natjecanja iz povijesti. Natjecanje je održano 30. ožujka 2001. godine. Na natjecanju je sudjelovalo 63 učenika srednjih škola i 68 učenika osnovnih škola iz cijele županije. Učenike je za ovo natjecanje pripremalo 26 nastavnika – mentora i to 15 osnovnoškolskih i 11 srednjoškolskih. Organizacija natjecanja je protekla u najboljem redu. Ravnatelj škole, kao domaćin natjecanja je za ovu prigodu pripremio vrlo uspješno „Bilten“.

Za učenike završnih razreda bila je organizirana maturalna ekskurzija. Učenici su bili u Češkoj. Za sve učenika, koji su završili razred s odličnim uspjehom, organiziran je jednodnevni izlet u Split. Uz dograđeni dio škole, te potrebnu opremu i nastavna pomagala, naša škola već nekoliko godina ima i športsko-rekreacijski centar s igralištem za mali nogomet, rukomet, košarku i odbojku. Nastavni plan i program je gotovo u potpunosti realiziran. Kao i svake školske godine i ove je jedan broj nastavnika bio upućen na stručno usavršavanje. Već nekoliko godina za Dan škole organiziramo „Akciju prikupljanja krvi“, a i ove godine učenici su sudjelovali na županijskom natjecanju Crvenog križa. U našoj školi, u suradnji s ovdašnjim pekarama, već niz godina uspješno organiziramo „Dane kruha“ u prigodi „Dana zahvalnosti za plodove zemlje.“

Škola je u suradnji s Centrom za prevenciju ovisnosti grada Zagreba realizirala dvodnevni seminar o ulozi profesora – razrednika u suzbijanju zlouporabe droga. Seminar su održale zaposlenice Centra za prevenciju iz Zagreba Sanja Jelić i Lucija Sablić.

Učenici naše škole su tijekom svibnja ove školske godine sa svojim nastavnicima sudjelovali u akciji čišćenja grada, a u okviru svehrvatske akcije „ZA LJEPŠU HRVATSKU“. Tom prigodom su učenici, čisteći ulaznu prometnicu i dio parka „Soline“, prikupili više od 200 vreća otpadnog materijala.

Školske 2001/2002. godine u školu je upisano 17 odjela. Prema Odluci Ministarstva prosvjete i športa u prve razrede je upisano pet odjela: odjel gimnazije, odjel ekonomista, odjel prodavača, kombinirani odjel kuhar-konobar i kombinirani odjel automehaničar-vodoinstalater. Po prvi put ove godine u školu se upisao jedan odjel ekonomista i dakako pola odjela vodoinstalatera. U školu se ove godine upisao 341 učenik, od toga 99 učenika završnih razreda. S učenicima radi 35 nastavnika, a u školi je ukupno zaposleno 43 djelatnika. U prvih pet razreda ove školske godine upisano je 109 učenika. Od toga je u gimnaziju upisano 27 učenika, u ekonomiste 28 učenika, prodavač 27, kuhar-konobar 16 i u odjel automehaničar-vodoinstalater 11 učenika. U pet drugih razreda upisan je 81 učenik. U gimnaziju je upisano 20 učenika, HTT 16, prodavač 28, kuhar-konobar 9 i automehaničar 8 učenika. U pet trećih razreda upisano je 104 učenika. U odjel gimnazije se upisalo 28 učenika, HTT-a 24, prodavala 27, konobar-kuhar 16 i odjel automehaničar-autolimar 9 učenika. U dva četvrta razreda je upisano 47 učenika, od toga 27 gimnazijalaca i 20 učenika u odjel HTT-a.

Učenici naše škole su i ove školske godine sudjelovali na raznim županijskim i drugim natjecanjima. Učenici su sudjelovali na natjecanju iz hrvatskoga jezika, latinskoga jezika, matematike, kemije i povijesti. Učenici su i ove godine sudjelovali na županijskom „LIDRANU“, te na Međunarodnom natjecanju učenika ugostiteljsko-turističkih škola „GASTRO 2002“. Pojavili su se, dakako, naši učenici i na županijskom natjecanju Crvenog križa. Pedagog škole je i ove godine realizirao putem radionice preventivni program na suzbijanju ovisnosti. Naša škola je 1. listopada bila domaćin ravnatelja gimnazija iz Splitsko-makarske, Šibensko-kninske i Zadarske županije. Tom prigodom je ravnatelj škole upoznao nazočne kolege s radom i uspjehom škole. Budući da je minule školske godine otpočela akcija nabave novih knjiga za školske knjižnice posredstvom Ministarstva prosvjete i športa, ta akcija se nastavila i ove školske godine.

 


Dokumenti

Krovna mapa za ovu stranicu nije postavljena, pa nema dokumenata za prikaz.




Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
POPIS UDŽBENIKA 2020./2021.
Facebook

Raspored informacija
RASPORED TERMINA ZA INDIVIDUALNE RAZGOVORE
PERIODNI SUSTAV
Studiji.hr

Portal "Nikola Tesla"

Postani student!!

CMS za škole logo
Srednja škola Biograd na Moru / Augusta Šenoe 29, HR-23210 Biograd / ss-biogradnamoru.skole.hr / ured@ss-biogradnamoru.skole.hr
preskoči na navigaciju